Živan Perić

"Sreća je na organ čekati par meseci"

ŽIVAN PERIĆ (1996), Valjevo
Dvadesettrogodišnji valjevac Živan obratio se lekarima zbog sumnje na trovanje hranom, da bi tokom saniranja posledica trovanja otkriveno autoimuno oboljenje jetre. Dijagnostikovano mu je zapaljenje žučnih kanala, autoimuno oboljenje koje pravi blokadu žučnih puteva zbog čega jetra ne može da funkcioniše kako treba i uvećava se (PSC).
Kako lekari u Valjevu dugo nisu uspeli da se izbore sa infekcijom, upućen je na gastroenterologiju UKCS, gde je potvrđeno oštećenje jetre; terapije koje je primao delovale su kratkotrajno; bolest je napredovala…
Iako je znao da je transplantacija jedini lek, nije klonuo duhom.
Ovog bivšeg boksera je i u bolesti držao sportski i pobednički duh. U aprilu je prošao pripreme za transplantaciju posle kojih se vratio u Valjevo da čeka poziv koji život znači. Kako i sam kaže, “najteže je čekanje, pre svega psihički”, ali u tom periodu najveća podrška su mu bili prijatelji i porodica.
Poziv koji život znači usledio je 03. septembra. Imao je mnogo sreće što je na organ čekao svega par meseci. Otišao je na transplantaciju bez straha. Mlad i jak organizam je intervenciju i nov organ podneo odlično.
Svi oko njega smatraju ga herojem, dok on smatra da je najveći heroj njegov donor i porodica donora organa.